OPŠTE KARAKTERISTIKE NOVCA

EKONOMSKI FAKULTET

UNIVERZITET ISTOČNO SARAJEVO

SEMINARSKI RAD

PREDMET: NOVAC, INSTITUCIJE I TRŽIŠTA

TEMA : OPŠTE KARAKTERISTIKE NOVCA

ASISTENT : Marko Đogo                                                   STUDENT : Jevtović Jelena 27/09

UVOD

Svojim nastankom na prelazu iz prvobitne zajedniceu robovlasničko društvo, nova postaje sastavni dio ljudskog života i neophodno ga je izučavati i spoznati. Za razliku  od svih drugih stvari koje su ljudima bitne samo ako ih imaju, novac je važan i onda kada ga nemamo.

Tokom svoje istorije, novac je prolazio kroz različite faze dok nije došao do oblika i funkcije koju danas ima u savremenoj ekonomiji.

Smatra se jednim od najvećih ljudskih otkrića koje olakšava i ubrzava razmjenu i doprinosi društvenoj podijeli rada. Složena podjela rada bila bi nezamisliva bez uvođenja jednog krupnog novog poboljšanja upotrebe novca.

Nastanak novca

               Nastanak novca je bio veoma dug ekonomski proces koji je objektivno bio uslovljen potrebama razmjene robe. U razmjeni je dolazilo do određenih teškoća jer se mnoštvo roba namjenjenih razmijeni upućuje na različite teritorije i javlja potreba za radom za koju su svi spremni da ustupe svoje proizvode jee znaju da pomoću nje mogu nabaviti sve ostalo što im je potrebno. To se javlja u periodu kada je robna proizvodnja dovoljno razvijena, a društvena podjela rada dovoljno raširena.

Na početku, opšte priznato sredstvo razmjene bila je stoka jer je bila lako pokretljiva i svima potrebna. Kasnije novac je predstavljen predmetima od bakra i drugih određenih vrsta materijala, a vremenom se kao najbolje sredstvo za obavljanje ove funkcije izdvojio plemeniti metal zlato.

Pojedina fizička i hemijska svojstva zlata su doprinjela  da ono svuda postane prihvaćeno kao univerzalni ekvivalent. Do njega je jako teško doći i zbog toga i male količine zlata su veoma vrijedne. Takođe, zlato je pogodno za prenošenje, trajno je homogeno itd. Međutim, zlato je postala novčana roba prije svega zato što je to roba koja se našla u prometu baš kao i ostale robe.

Sada se vrijednost robe na svim teritorijama izražava univerzalno i veoma jednostavno putem samo jedne robe tj. novca.

Prihvaćenost novca kao opšteg sredstva razmijene uslovljena je sljedećim osobinama novca u savremenoj ekonomiji:

-prenosivost (novac mora biti pogodan za prenos radi razmjene roba na različitim teritorijama),

-trajnost (novac mora posjedovati fizičku trajnost),

-djeljivost (mogućnost dijeljenja novca na jednake dijelove),

-standardizovanost (novčane jedinice istih nominalnih vrijednosti se ne smiju razlikovati ni po obliku ni po kvalitetu) i

-prepoznatljivost (novac mora biti prepoznatljiv čime se olakšava njegova primjena i zaštita od falsifikovanja).

Novac ima upotrebnu vrijednost, koja se ogleda u korisnim svojstvima koja ima kao određena vrsta robe, i „društvenu“ upotrebnu vrijednost, što znači da obavljaodređene funkcije u robnom prometu kao što su : mjera vrijednosti, sredstvo prometa, sredstvo plaćanja, novac kao blago i svijetski novac.

Posmatrano sa aspekta današnjeg vremena može se reći da imamo: efektivni, gorov novac u opticaju (papirni i metalni), depozitni novac¹ i sredstva zadržana u kanalima platnog prometa.

 

FUNKCIJE NOVCA

Roba koja stekne monopol u obavljanju uloge opšteg ekvivalenta tj. Novac ima nekoliko funkcija.

1) Depozitni novac  je slobodni i na zahtjev raspoloživi depoziti na računima kod banaka i ostalih financijskih ustanova

 Najvažnije su:

a)     mjera vrijednosti

b)    sredstva razmjene ili prometa

c)     platežno sredstvo

d)    novac kao blago

e)     svijetski novac

NOVAC KAO MJERA VRIJEDNOSTI

Ovaj smisao funkcije novca kao mjere vrijednosti je da se pomoću novca izražava vrijednost svih roba, one preko njega postaju kvalitativno jednake i kvantitativno uporedive.

Zahvaljujući novcu, moguće je uporediti vrijednost različitih dobara jer će se jednostavno uporediti količina novca koju je potrebno dati za jedan proizvod i količina novca  koja je potrebna za drugi proizvod. Veličina vrijednosti robe izražena u većojili manjoj količini novca predstavlja cijenu robe. Cijena je novčani izraz veličine vrijednosti robe. Novac ostvaruje funkciju mjere vrijednosti preko mjerila cijene.

Različitim količinama novca koje se spremni da daju za različite robe, ljudi svakodnevno daju svoje stavove o njihovim vrijednostima. Da bi novac mogao da izražava te razlike u vrijednostima mora se prvo odrediti mjerakojom se upoređuju različite količine robe koja funkcioniše kao novac. Ta tehnička mjera kojom se upoređuju različite količine novca naziva se mjerilo cijene. Mjerilo cijene dakle, tehnička mjera pomoću koje novac vrši funkciju mjere vrijednosti.

Mjerilo cijena je u istoriji najčešće odrađivala država, odnosno njen vladar jer je trebalo garantovati da ono što je zakonima propisano  bude u stvarnosti i poštovano. Mjerilo cijene u užem smislu znači zakonski propisanu količinu novčanog materijala u jedinici monete, a moneta je kovani novac čiji kvalitet, naziv, oklik i masu određuje država. Dinar, jen, marka, dolar su novčane jedinice kojima njihove države određuju količinu zlata.

NOVAC KAO SREDSTVO RAZMJENE ILI PROMETA

Do nastanka novca razmjena se obavljala direktno, neposrednom razmjenom robe za robu u kojoj je prodavac ujedno i kupac, odnosno trampom. Trampa je porazumjevala dvostruku saglasnost potreba. Bilo je potrebno da postoje saglasnosti ne smo oko vrste proizvoda koji su predmeti razmjene već i oko njihovih količina.

Pojavom novca dolazi do novog oblika razmjene robe. Roba se prodaje za novac da bi se njime kupila neka druga roba i time se čin prodaje odvaja od čina kupovine. Novac u funkciji sredstava razmjene u velikoj mjeri olakšao samu razmjenu. Dobijeni novac se po završenoj prodaji nije mogao odmah pretvoriti u drugu robu što znači da je novac neko  vrijeme zadržavan van robnog prometa što može da izazove zastoj u razmjeni  (pojedini robni proizvođači ne mogu da prodaju  svoju robu).

Mjesto prodaje i kupovine se ne moraju uvijek poklapati. Roba se može prodati na jednom,a novac trošiti na drugom tržištu. Za razliku od robe koja u jednom momentu izlazi iz prometa i odlazi u proces proizvodnje, novac stalno cirkuliše na tržištu. On prelazi od jednog vlasnika do drugog, ali ne izlazi iz prometne oblasti. To stalno kretanje novca u prometu nazivamo opticaj novca. U razmjeni se sukobljavaju roba i novac. Roba će steći društveno priznanje tek kada na njeno mjesto stupi novac jednake vrijednosti, a ona napusti robni promet.

NOVAC KAO PLATEŽNO SREDSTVO

Kupac može da dobije robu, a da je pri tom ne plati, već da se pismeno obaveže kako će plaćanje izvršiti u ugovorenom (naznačenom) roku. Takva vrsta prodaje naziva se prodaja na kredit. Često se dešava da je kupcu potrebna određena  količina robe ali ne raspolaže potrebnim novčanim sredstvima. Npr. Poljoprivredni proizvođač koji obrađuje vinograd mora da nabavi neophodna sredstva za rad, a ne raspolaže novcem potrbnim za kupovinu tog sredstva. Prodavac ustupa sredstva za rad kupcu u vidu robnog kredita. Čin plaćanja obaviće se kasnije, kada vinogradar proda grožđe i od zarađenog  novca plati robu koju je dobio od prodavca na kredit. U slučaju prodaje robe na kredit, novac vrši funkciju mjere vrijednosti, ali u tom momentu nije prsutan: Kada dođe vrijeme plaćanja kredita, novac će biti prisutan.

Prodaja na kredit se vrši i kad je proizvodnja različitih vrsta roba vezana za udaljene prostore i različito vrijeme upotrebe. Takođe, kada robni proizvođač proda robu trgovcu, on će mu platiti tek kada je proda krajnjim potrošačima. Možemo zaključiti da mogućnost odloženog plaćanja stvara uslove da određene potrebe nesmetano zadovoljavaju, a to je  veoma važno za sve članove društva.

NOVAC KAO BLAGO

Kada se roba poslije prodaje pretvori u novac, događa se da ostane neko vrijeme u toj novčanoj čahuri. Time se kretanje novca zaustavlja i učesnici razmjene ga zadržavaju i prikupljaju.

U novčanoj robi oličeno je društveno bogastvo i razumljivo je zašto ljudi žele da posjeduju novac. Novčana roba može u svako doba da bude pretvorena u drugu robu.

Bogastvo je u davnoj prošlosti imalo uglavnom naturalni oblik. Oličenje bogastva za neke narode bilo je u različitim materijalnim dobima. Većina ljudi mora štediti da bi mogla da kupi neko trajno potrošno dobro. Cijelo to vrijeme dok se skuplja, novac je u funkciji blaga. Drugi razlog zbog kojeg ljudi povremeno izvlače novac iz opticaja je želja da budu stanju izvršiti hitnu nabavku neke robe u slučaju potrebe.

Preduzeća mogu privremeno da zadržavaju papirni novac da bi poslije izvjesnog perioda kupila nove mašine, predmete rada, neophodne sirovine ili predmete rada koji su utrošeni u proizvodnji.

Pojedinci takođe mogu da povuku jedan dio novca iz opticaja kako bi taj novac u budućnosti potrošili. Ovdje uočavamo vezu između sadašnjosti i budućnsti. I država čuva novac u obliku blaga. Svo vrijeme u trezorima centralne banke neke zemlje mora da se nalazi određena suma stranih sredstava plaćanja. Da bi novac vršio funkciju blaga, on mora imati stalnu vrijednost.

SVIJETSKI NOVAC

Transakcija roba i usluga na svijetskom tržištu ima specifična obilježja. Na njemu se ne pojavljuju novčane jedinice svake zemlje u obliku robnog novca, niti novčanih znakova zbog velike raznolikosti i tehničkih poteškoća ovakve razmjene.

Stoga, novac ovu funkciju jedino može obavljati u svom prirodnom obliku koji ima kao roba tj. kao plemeniti metal. Time se međunarodni dugovi podmiruju u vidu svjetskog novca u robnom obliku. Dakle radi se o svjetskom novcu kao opštem međunarodnom platežnom sredstvu. Razvoj međunarodne trgovine i međunarodnih kreditnih odnosa uticao je da se svjetski novac javlja u deviznom obliku.

Svjetski novac kao funkcija novca u međunarodnoj razmjeni ima određenih specifičnosti pri obavljanju već navedenih funkcija. Tako npr.funkcionisanje novca kao prometnog sredstva u međunarodnoj razmjeni nailazi na izvjesne ekonomske, tehničke i društvene prepreke, kao što su velika udaljenost mjesta proiozvodnje i mjesta prodaje, a često i samog prodavca i kupca robe, što može onemogućiti da se vrijeme kupovine i plaćanja obavi u istom momentu, što svakako predstavlja prepreku funkciji novca kao prometnog sredstva.

PAPIRNI NOVAC

Upotreba kovanog novca izazvala je određene ekonomske posljedice. Materijal od koga se pravio vremenom se troši i stvara se sve veća razlika između stvarne i nominalne vrijednosti novca. Na osnovu ove činjenice ukazala se mogućnost zamjene metala u prometu sredstvima koja nemaju gotovo nikakvu realnu vrijednost. Tako je došlo do pojave prvog papirnog novca u SAD-u 1960. Godine, a početkom XVIII vijeka i u Francuskoj.

Bitno je istaći da papirni novac nema nominalnu vrijednost, već samo čini novčani znak, a njegova stvarna vrijednost jednaka je štampanju i vrijednosti papira od kojeg je napravljena novčanica. Današnji sistem plaćanja papirnim novcem dijelimo na gotovinski (papirni novac i sitni metalni novac) i bezgotovinski (plaćanje upotrebom čekova preko računa u bankama).

Država papirne novčanice proglašava zakonskim sredstvima plaćanja propisujući im oblik, veličinu i boju, po čemu se razlikuju od novčanica drugih zemalja. Papirnom novcu koji danas postoji predhodile su banknote. Izdavale su ih banke kao pismene potvrde o količini zlata koja im je predata na čuvanje. U početku su bile samo dokaz o vlasništvu, a kasnije su ljudi počeli banknotama da plaćaju svoje dugove i one su rado primane jer su se uvijek mogle ponovo pretvoriti u zlato, naravno u banci. Vjeruje se da će u narednih par decenija novčanica, papirni novac imati vrlo malu ulogu. Njegovo mjesto će zauzeti plastični novac.¹

KREDITNI NOVAC

Prodaja robe na kredit znači da prodavac ustupa robu kupcu bez istovremene naplate. Tom prilikom kupac se obavezuje da će u određenom roku robu platiti i on tako postaje dužnik. Prodavac je lice koje prodaje robu na kredit i on postaje povjerilac. Između povjerioca i dužnika se uspostavlja kreditni odnos, koji se pismeno potvrđuje u formi mjenice. Pismena obaveza dužnika da će u dogovorenom roku isplatiti naznačenu količinu novca u određeno vrijeme i na određenom mjestu naziva se mjenica. Dok ne dođe vrijeme za njenu naplatu ona i sama može da se koristi kao novac i na taj način ona cirkuliše kao kreditni novac.

Drugi oblik kreditnog novca je banknota i ček. Ček je pismena isprava banke da imaocu isplati na njemu naznačenu sumu novca. Ček dakle, ima novčano pokriće za razliku od mjenice.

1) Prosječni građanin će u novčaniku nositi nekoliko plastičnih kartica. Bar jedna od njih je kreditna kartica, a druga POS

KOLIČINA NOVCA  POTREBNA  ROBNOM  PROMETU

Potrebna količina novca u robnom prometu je ona količina novca koja omogućava njegovo nesmetano odvijanje, odnosno nesmetanu realizaciju robe. Ukoliko ta količina novca ne odgovara potrebama robnog prometa, privredu će zadesiti neki ekonomski poremećaj.

Količinu novca potrebnu robnom prometu posmatraćemo u zavisnosti od faktora koji se ekonomskom logikom nameću kao kao ključni. Polazimo od činjenice da u zemlji mora da bude onoliko novca koliko iznosi zbir cijena svih roba Src. Poznato nam je da se roba može prodati na kredit i zato se prvobitni iznos Src umanjuje za iznos cijena svih roba koje se daju na kredit. Dalje, postoji potreba da se u prometu nađe određena količina novca kojom se mora platiti ranije kupljena roba na kredit za koju je dospjela obaveza plaćanja (dobijeni iznos se uvećava za Dp, odnosno dospjela plaćanja). Iznos koji posmatramo mora da se umanji za zbir cijena svih onih roba koje će međusobno biti razmijenjene i to se označava sa Pr. Sve faktore koji utiču na količinu novca u opticaju možemo sagledati na sledeći način:

Kn=Src – Src(k) + Dp – Pr /brzina opticaja novca

Govoreći o količini novca u opticaju uzimali smo u obzir samo onu količinu gotovog novca koja se nalazi u prometu i sa kojom se obavljaju određena plaćanja tzv.robnog prometa.

Međutim, u savremenoj privredi u današnje vrijeme, postoji veliki broj banaka, sa brojnim poslovnim jedinicama kod kojih preduzeća drže novac i preko kojih se obavlja platni promet, pri čemu se za plaćanje koriste razni surovati¹ novca, kao što su mjenica, ček i drugi instrumenti plaćanja. Dakle, sredstva plaćanja u jednoj državi ili društvenoj zajednici su daleko veća od ukupne količine gotovog novca u opticaju. Ona se mogu razvrstati u 3 grupe:

-         gotov novac u opticajuž

-         novčani volumen

-         novčana masa

1) Oblici novca kao što su mjenica, ček, kreditna kartica ...

gotov novac se koristi prilikom gotovinskog plaćanja između stanovništva ili između društvenog sektora i stanovništva kao npr.isplata plata radnicima isl.

Ukupna novčana masa u jednoj državi se usaglašava (povećava ili smanjuje) sa obimom materijalne proizvidnje i robnog prometa. Stvaranje novčane mase se obezbjeđuje:

-         emisijom bankarskih kredita i kupovinom i prodajom hartija od vrijednosti, odnosno transakcijama između banaka i nebankarskog sektora

-         prelivanjem depozitnog novca iz monetarne u nemonetarnu masu

-         deviznim transakcijama između nebankarskog sektora i inostranstva

Emisijom bankarskih kredita povećavaju se sredstva na žiro računima privrednih subjekata tj.depozita po viđenju čime se povećava volumen novčane mase.

ZAKLJUČAK

Novac je jedno od najvećih ljudskih otkrića, olakšava i ubrzava razmjenu i doprinosi društvenoj podjeli rada. Nauka i naučna shvatanja novca, prativši ga kroz različite faze razvoja društva i ljudskih aktivnosti, stvaraju pravu sliku važnosti novca njegovu funkciju i ulogu u cjelokupnom društvenom sistemu.Novac po svojoj prirodi predstavlja rijetko dobro, dakle specifičnu robu. U svakodnevnom životu novac koristimo da bismo platili robu i da bismo izmirili nađe obaveze po osnovu korišćenih usluga. S obzirom na njegovu rijetkost i funkciju koju vrši, on je za nas vrijedna roba. Istina je da novac u praktičnoj upotrebi poprima bezvrijedne fizičke oblike, odnosno javlja se u formi papira i kovanica od jeftinog materijala, puke evidencije na bankarskom računu ili kao kompjuterska informacija koja se prenosi putem optičkih kablova. Koristeći ga svakodnevno svjesni smo same činjenice da novac ima vrijednost. Zašto je to tako i zbog čega mu se vrijednost ponekad mijenja je pitanje koje nas navodi na zaključak da novac ima jedan širi smisao i ulogu u ekonomiji.

SADRŽAJ

v   Uvod

v   Nastanak novca

v   Funkcije novca

v   Papirni novac

v   Kreditni novac

v   Količina novca potrebna robnom prometu

v   Zaključak

         LITERATURA

1.     Politička ekonomija – D.Dragišić, B.Ilić. B.Medojević, M.Pavlović

2.     Osnovi političke ekonomije – Grupa autora

3.     Ekonomska i poslovna enciklopedija

4.     Monetarne i javne finansije – prof.dr.Jovan Sejmenović, prof.dr.Slobodan Komazec, prof.dr.Žarko Ristić

5.     Kapital – K.Marks